Poštovani predsjedavajući,
poštovane kolegice i kolege zastupnici,
jučer je premijer Kosova i službeno predao zahtjev za članstvom Kosova u Europskoj uniji. Naime, Kosovo je jedina zemlja u jugoistočnoj Europi koja dosad nije podnijela zahtjev za članstvom u EU-u. Stoga ovo smatram velikim diplomatskim iskorakom. Međutim, kao što nam je svima poznato Republika Kosovo se trenutno nalazi pred velikim izazovima uslijed zategnutih odnosa s Republikom Srbijom. Pred sve nas se nameće pitanje kako pronaći izlaz iz ove međunarodne krize.
Smatram da se izlaz iz postojeće krize na Kosovu može isključivo postići na taj način da se principijelno poštuju načela utvrđena u Povelji Ujedinjenih naroda, posebno ona o suverenim pravima država, poštivanju njihove neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti te zaštiti ljudskih i manjinskih prava.
To pretpostavlja i da će se svako od otvorenih pitanja rješavati isključivo diplomatskim putem i da će se svaki akter u međunarodnim odnosima suzdržavati od prijetnje silom ili uporabom sile.
Čitav proces normalizacije odnosa treba biti finaliziran priznavanjem Republike Kosova od strane beogradskih vlasti, nakon čega Republika Kosovo i Republika Srbija mogu istinski razvijati normalne i korektne susjedske odnose. Za početak je nužno da beogradske vlasti priznaju sve službene dokumente Republike Kosova, kao što su primjerice putovnice, svjedodžbe i diplome te registarske tablice osobnih vozila. Također, beogradske vlasti bi trebale napustiti dosadašnju politiku opstruiranja članstva Republike Kosova u međunarodnim organizacijama, posebice njenih legitimnih težnji da postane punopravna članica Organizacije Ujedinjenih naroda.
S obzirom na proklamirane težnje i Republike Kosova i Republike Srbije prema članstvu u Europskoj Uniji, smatram da bi čitav proces normalizacije odnosa, koji bi trebao rezultirati sveobuhvatnim sporazumom dviju strana, a u sebi bi sadržavao poglavlja o otvorenim pitanjima iz područja gospodarstva, prometa i infrastrukture, pošte i telekomunikacija, zdravstva, znanosti i kulture, trebao velikim dijelom biti vođen od strane Europske Unije. Republika Hrvatska kao konstruktivna i uvažavana članica Europske Unije može pružiti osobito značajan doprinos ovom procesu.
Posebno bitno pitanje koje treba biti riješeno u odnosima između Republike Kosova i Republike Srbije je pitanje nestalih osoba tijekom rata na Kosovu, u čemu Republika Hrvatska, s obzirom na njezina tragična iskustva iz Domovinskog rata, također može dati veliki doprinos.
Po pitanju garancije i operacionalizacije prava nacionalnih manjina i prava priznatih vjerskih zajednica, hrvatsko zakonodavstvo i praksa, sa svojim normativnim i konkretnim rješenjima, mogu uistinu biti primjer i uzor koji svakako treba pokušati implementirati u kosovsko zakonodavstvo.
Od Europske Unije očekujem svu diplomatsku, političku i financijsku logistiku, ali i monitoring nad procesom normalizacije odnosa između Republike Kosova i Republike Srbije, koji bi trebao rezultirati postizanjem sveobuhvatnog sporazuma između dviju država te konačnim priznanjem Republike Kosova od strane beogradskih vlasti.
Ovom prilikom želim se zahvaliti svima koji iskazuju čvrstu potporu euroatlantskoj perspektivi Kosova jer ukoliko jugoistočna Europa želi postati prostor međusobne suradnje, uvažavanja i prosperiteta, nužno je da Republika Kosovo postane punopravna članica Europske Unije.
