Posljednjih mjeseci svjedoci smo sve brutalnijih oblika nasilja, isključivosti, nekulture dijaloga u javnom prostoru. Govor mržnje postaje naša svakodnevica. Svjedoci smo pomanjkanja tolerancije i uvažavanja drugačijeg i drukčijih od nas. Vrijeme je da kao društvo to prepoznamo, osudimo i spriječimo! Možda je zato trenutak da se podsjetimo i osvijestimo važnost tolerancije, odnosno obilježimo studeni, Međunarodni dan tolerancije koji se u svijetu obilježava od 1996. godine.
Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala je sve svoje članice na obilježavanje dana poštivanja i uvažavanja različitih a u skladu s deklaracijom o načelima tolerancije UNESCO-a iz 1995. godine, koja definira toleranciju ne samo kao moralnu dužnost, već i kao pravnu i političku obvezu kako pojedinaca, tako i države i društva.
Tolerancija je harmonija u različitostima. Ona podrazumijeva poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti neovisno o političkom uvjerenju, nacionalnim, vjerskim, dobnim, rasnim i spolnim razlikama.
A što činimo mi?
Relativiziranjem političke i moralne odgovornosti, zakašnjelim reakcijama, poticanjem politika podjela, dopuštamo da nam se tolerancija, kao odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam i demokraciju utapa u mržnji i nesnošljivosti. Povijest je pokazala da to nije put koji donosi bolje sutra. Za nikog od nas. Bili mi tiha većina ili hrabra manjina.
Tolerancija nije jedini, no jedan je od temeljnih preduvjeta za suzbijanje diskriminacije te ostvarivanje ljudskih prava i jednakih mogućnosti.
Tolerantno ili netolerantno ponašanje nije urođeno, ono se uči, od naše obitelji, škola, institucija, društva. Tolerancija je proces koji gradimo svakodnevno i na svim razinama.
Kao društvo moramo činiti više! Stoga počnimo od nas samih, od nas ovdje u ovom visokom domu u kojem smo često svjedoci grubih i neprimjerenih verbalnih istupa. Osim deklarativno pokažimo i primjerom da jasno i
nedvosmisleno osuđujemo svaki oblik mržnje, netrpeljivosti i netolerancije.
Nemojmo gledati na različitosti kao nešto što nas dijeli već kao nešto što nas spaja i potiče na zajedništvo. Na izgradnju društva u kojem se uvažavaju različite slobode uvjerenja i mišljenja, jer jedino tako možemo ostvariti miran suživot svih pojedinaca.
