Iznošenje stajališta Kluba zastupnika HNS-a, liberalnih demokrata i nezavisnih zastupnika povodom Međunarodnog dana ljudskih prava koji se obilježava 10. 12. 2020.
Poštovani predsjedavatelju, poštovane kolegice i kolege,
možda više nego ikada ranije, ove je godine važno podsjetiti se da danas obilježavamo Međunarodni dan ljudskih prava. Upravo na današnji datum prije 72 godine potpisana je Opća deklaracija o ljudskim pravima, kao zajedničko mjerilo postignuća za sve narode i sve države. Tada je po prvi puta u povijesti čovječanstva opće priznato „pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost – bez ikakvih razlika“. Covid-19 kriza pred čitav je svijet postavila izazov s nesagledivim zdravstvenim, gospodarskim i socijalnim posljedicama, i u tom testu globalne odgovornosti i solidarnosti upravo su ljudska prava postala najslabija karika. Zdravstvena kriza prerasta u krizu demokratskog poretka, pravne države i ljudskih prava. I dok su države ustrojile neovisna povjerenstva i sudove kako bi time osigurale zaštitu ljudskih prava,jednako je važan angažman svakog pojedinca. Zadaća svakog od nas i naravno zajednice u cjelini, je raditi na izgradnji društva jednakih mogućnosti i ravnopravnog pristupa temeljnim ljudskim pravima bez obzira na različitosti, rasu, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili društveno porijeklo ili bilo koju drugu osnovu. Nažalost, generalno stanje u društvu pokazuje da kultura i politika ljudskih prava postaje sve manje važna. Unapređenje ljudskih prava u Hrvatskoj tijekom 2019. godine je stagniralo. Posljedica je to negativnog trenda političkog i institucionalnog zanemarivanja rada na polju ljudskih prava. Pored svih do sada uloženih napora, kreiranje javnih politika na području ljudskih prava zaostaje te tako svakodnevno svjedočimo njihovom kršenju, pa čak i srozavanju ranije dostignutih standarda. Spomenut ću samo neke. Poražavajuća je činjenica da gotovo četvrtina stanovništva Hrvatske živi u riziku od siromaštva, što posljedično izaziva ugrožavanje čitavog niza ljudskih prava. Dostupnost zdravstvenih usluga i dalje je neravnomjerno zastupljena i nedostupna, što se uočava i u ovim vremenima pandemije.
Također, posebna nejednakost vidljiva je u primanjima žena i muškaraca. Žene su podzastupljene i na vodećim položajima. Žene se, naime i dalje teže zapošljavaju a najčešće je to u slabije plaćenim djelatnostima, što posljedično rezultira i njihovim nižim mirovinama. Poražavajuće je da unatoč zakonskoj obvezi, gotovo 25% predanih kandidacijskih lista na
prošlogodišnjim izborima za Europski parlament nije zadovoljilo odredbu o minimalnoj zastupljenosti žena od 40%. Ovo su samo neki od zabrinjavajućih podataka o stanju ljudskih prava u našoj zemlji. Povijest nas uči da borba za slobodu, jednakost i temeljna ljudska prava nikada ne prestaje. Ta
činjenica možda nikad nije bila aktualnija nego danas, kada se suočavamo s izazovima globalne pandemije. Stoga je osobito važno da se na današnji dan, Međunarodni dan ljudskih prava, još jednom podsjetimo kako se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
