Poštovane članice i članovi Odbora za Europske poslove,
zahvaljujem svima na iskazanom interesu o ovoj aktualnoj temi, a posebno se zahvaljujem predsjedniku odbora kolegi zastupniku Domagoju Hajdukoviću na tome što mi je pružio priliku da vam se obratim na ovoj sjednici.
Smatram da se izlaz iz postojeće krize na Kosovu može isključivo postići na taj način da se principijelno poštuju načela utvrđena u Povelji Ujedinjenih naroda, posebno ona o suverenim pravima država, poštivanju njihove neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti te zaštiti ljudskih i manjinskih prava.
To pretpostavlja i da će se svako od otvorenih pitanja rješavati isključivo diplomatskim putem i da će se svaki akter u međunarodnim odnosima suzdržavati od prijetnje silom ili uporabom sile.
Čitav proces normalizacije odnosa treba biti finaliziran priznavanjem Republike Kosova od strane beogradskih vlasti, nakon čega Republika Kosovo i Republika Srbija mogu istinski razvijati normalne i korektne susjedske odnose. Za početak je nužno da beogradske vlasti priznaju sve službene dokumente Republike Kosova, kao što su primjerice putovnice, svjedodžbe i diplome te registarske tablice osobnih vozila. Također, beogradske vlasti bi trebale napustiti dosadašnju politiku opstruiranja članstva Republike Kosova u međunarodnim organizacijama, posebice njenih legitimnih težnji da postane punopravna članica Organizacije Ujedinjenih naroda.
S obzirom na proklamirane težnje i Republike Kosova i Republike Srbije prema članstvu u Europskoj Uniji, smatram da bi čitav proces normalizacije odnosa, koji bi trebao rezultirati sveobuhvatnim sporazumom dviju strana, a u sebi bi sadržavao poglavlja o otvorenim pitanjima iz područja gospodarstva, prometa i infrastrukture, pošte i telekomunikacija, zdravstva, znanosti i kulture, trebao velikim dijelom biti vođen od strane Europske Unije. Republika Hrvatska kao konstruktivna i uvažavana članica Europske Unije može pružiti osobito značajan doprinos ovom procesu.
Posebno bitno pitanje koje treba biti riješeno u odnosima između Republike Kosova i Republike Srbije je pitanje nestalih osoba tijekom rata na Kosovu, u čemu Republika Hrvatska, s obzirom na njezina tragična iskustva iz Domovinskog rata, također može dati veliki doprinos.
Po pitanju garancije i operacionalizacije prava nacionalnih manjina i prava priznatih vjerskih zajednica, hrvatsko zakonodavstvo i praksa, sa svojim normativnim i konkretnim rješenjima, mogu uistinu biti primjer i uzor koji svakako treba pokušati implementirati u kosovsko zakonodavstvo.
Od Europske Unije očekujem svu diplomatsku, političku i financijsku logistiku, ali i monitoring nad procesom normalizacije odnosa između Republike Kosova i Republike Srbije, koji bi trebao rezultirati postizanjem sveobuhvatnog sporazuma između dviju država te konačnim priznanjem Republike Kosova od strane beogradskih vlasti.
Na kraju bih se još jednom željela istaknuti kako je predsjednik Odbora za Europske poslove Hrvatskog sabora Domagoj Hajduković u više navrata, pred međunarodnim stručnim forumima, nedvosmisleno iskazivao svoju čvrstu potporu euroatlantskoj perspektivi Kosova te je isticao kako prostor Jugoistočne Europe mora biti prožet europskim vrijednostima, ako želi postati prostor međusobne suradnje, uvažavanja i prosperiteta.
Smatram da upravo ove ideje trebaju biti vodilje i putokazi kojima treba kročiti hrvatska vanjska politika, koja je uvijek znala prepoznati aktualni trenutak u međunarodnim odnosima i koja je oduvijek bila na ispravnoj strani povijesti.
Zahvaljujem svima još jednom na pažnji i na vremenu koje ste izdvojili da biste se upoznali s mojim promišljanjima o ovoj značajnoj temi.
