Makedonska nacionalna manjina

Južnoslavenski narod naseljen najvećim dijelom u Makedoniji (oko 1 350 000 pripadnika). Autohtono su stanovništvo i u Pirinskoj Makedoniji (Bugarska) i Egejskoj Makedoniji (Grčka). Prema procjenama u Bugarskoj živi oko 250 000, a u Grčkoj oko 200 000 Makedonaca. Žive i u Srbiji, Albaniji, Hrvatskoj (4138 pripadnika, 2011), zemljama zapadne Europe te u Australiji i sjevernoj Americi. Uglavnom su pravoslavci, pripadnici Makedonske pravoslavne crkve. Makedonski etnički prostor, područje koje obuhvaća široko zaleđe Solunskog i Strimonskoga zaljeva, omeđeno planinskim masivima Olimpa, Pinda, Šar planine, Rile i Rodopa, slavenska su plemena naselila potkraj VI. i u prvoj polovici VII. st. Bizantski izvori navode Draguvite, Velegezite, Berezite (Brsjake), Sagudate, Rinhine, Strumljane i Smoljane. Već potkraj VI. st. stvorila su jake plemenske saveze, a njihov vojno-teritorijalni ustroj u VIII. i IX. st. bizantski izvori spominju kao »Sklavinije u Makedoniji«. U potonjim razdobljima to je područje bilo pod bizantskom, bugarskom, srpskom te osmanskom vlašću (od XIV. st.), a potom je 1912/13. bilo podijeljeno između Srbije, Bugarske i Grčke, pri čem su sve strane osporavale makedonsku narodnosnu samosvojnost. Za oblikovanje makedonskoga kulturnog i nacionalnog identiteta veliku je važnost imao nacionalni preporod u XIX. st., posebice afirmiranjem makedonskog jezika, književnosti i folklora te nastojanjima za osamostaljenjem Makedonske pravoslavne crkve.

JEZIK

Makedonski jezik, kao zajednica bliskosrodnih južnoslavenskih dijalekata, kao jezik dijasistem, pripada zajedno s bugarskim jezikom istočnoj južnoslavenskoj podskupini, koja zajedno sa zapadnom južnoslavenskom podskupinom čini južnu skupinu u okviru slavenske grane indoeuropske jezične porodice. Makedonskim jezikom govori gotovo 2 milijuna ljudi, ponajprije u Republici Makedoniji, ali i u znatnijim manjinama u jugozapadnoj Bugarskoj (Pirinska Makedonija) i u sjevernoj Grčkoj (Egejska Makedonija). Postoji i makedonska manjina u Albaniji, a u mnogim zemljama nalazi se veći broj iseljenika, osobito u Australiji.

Makedonski dijalekti svrstavaju se u 3 skupine: zapadno, istočno i sjeverno narječje. Vardar dijeli zapadne dijalekte od istočnih. Najuočljivije istočnojužnoslavenske crte jesu zamjenički nastavak -go u genitivu jednine (npr. nego prema zapadnomu njega) i bar djelomično, a u većini dijalekata dosljedno razlikovanje današnjih vokala za praslavenski meki i tvrdi poluglas (npr. den, son prema zapadnomu dan

Najbrojniji su i najdosljedniji balkanizmi u zapadnom narječju, koje je jače balkanizirano nego makedonsko istočno i sjeverno narječje i nego bugarski i torlački dijalekti. Najtipičniji su makedonski balkanizmi gubitak imeničke deklinacije (uz eventualne ostatke u muškome rodu živih bića), a kod nekih je zamjenica svedena na oblik akuzativa, uz koji idu svi prijedlozi, i na ostatke dativa. Još su tipični makedonski balkanizmi gubitak infinitiva, gubitak komparacije pridjeva (povelik, najvelik: veći, najveći) i razvoj postpozitivnoga člana (čovekot, s time da za razliku od drugih balkaniziranih idioma makedonski poznaje i članske oblike koji pokazuju udaljenost od govornika: čovekov, čovekon).

Što se tiče pismenoga jezika, Makedonci se od kraja IX. st. služe ćirilometodskim starocrkvenoslavenskim jezikom, nastalim na makedonskoj krajnjoj jugoistočnoj periferiji u okolici Soluna. U Makedoniji se crkvenoslavenski jezik do XI. st. pisao na glagoljici (Ohridska škola), a onda se kao drugdje (izuzev Hrvatsku) prešlo na ćirilicu. Od XII. st. u crkvenoslavenski jezik polako prodiru crte živoga makedonskoga govora, a od XIV. st. dolazi do utjecaja srpskoga crkvenoslavenskog jezika, koji slabi do XVII/XVIII. st. pa jačaju makedonski utjecaji, uključujući i balkanizme (karakteristični tekstovi tzv. damaskini od XVI. st.). Necrkveni tekstovi na narodnom jeziku javljaju se od kraja XVIII. st., književni tekstovi u XIX. st., osobito u drugoj polovici. U XIX. st. jačaju pokušaji nametanja grčkog jezika u crkvi i nastavi. U otporu tim nastojanjima nastale su dvije škole – jedna je težila izgradnji zajedničkoga standardnog (književnog) jezika za Makedonce i Bugare, druga se izjašnjavala za samostalan makedonski standardni jezik. Odlučujuću prevagu donijela je 1903. knjiga K. Misirkova O makedonskim pitanjima (Za makedonckite raboti), gdje se predlaže izgradnja makedonskoga jezičnog standarda na kompromisu jugozapadnih i središnjih makedonskih govora. Ta je težnja prevladala pa se između dvaju svjetskih ratova razvila znatna literarna djelatnost (ponajprije scenska i pjesnička), unatoč žestokomu protivljenju velikosrpskoga jugoslavenskog režima. Do konačne pobjede makedonskoga jezičnog standarda došlo je u doba antifašističkog rata 1941–44. i makedonski standardni jezik uspješno se i svestrano razvija od 1944. do danas, osobito u neovisnoj makedonskoj državi.

MAKEDONCI U HRVATSKOJ

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2011. godini u Republici Hrvatskoj je popisano 4.138 Makedonaca. Najviše Makedonaca živi na području Grada Zagreba, Primorsko-goranske i Istarske županije.
Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj, registrirana je prema Zakonu o udrugama (NN br. 70/97 i 106/97), sa sjedištem u Zagrebu, Masarykova 16/I, upisana u Registar udruga Republike Hrvatske 16. studenog 1998. godine (prethodno upisana u Registar udruženja građana Republike Hrvatske 13. siječnja 1992. godine, pod nazivom Zajednica Makedonaca u Republici Hrvatskoj).
Nastupe folklornih i glazbenih skupina, izložbe, dane makedonske kulture i ostale aktivnosti organiziraju u okviru programa kulturnog amaterizma 6 makedonskih kulturnih društava. To su:

Makedonsko kulturno društvo “Braća Miladinovci” Osijek
Makedonsko kulturno društvo “Ilinden” – Rijeka
Makedonsko kulturno društvo “Makedonija” Split
Makedonsko kulturno društvo “Biljana” – Zadar
Makedonsko kulturno društvo “Ohridski Biser”, Zagreb
Makedonsko kulturno društvo Istarske županije “Sv. Kiril i Metodij” – Pula

Iz Državnog proračuna Republike Hrvatske u 2017. godini putem Savjeta za nacionalne manjine raspoređeno je za udruge makedonske nacionalne manjine 619.000 kuna za programe kojima se ostvaruju etnička prava iz područja informiranja, izdavaštva, kulturnog amaterizma i kulturnih manifestacija.
Pripadnici makedonske nacionalne manjine izabrali su 4 vijeća makedonske nacionalne manjine i 9 predstavnika makedonske nacionalne manjine.
Pripadnici makedonske nacionalne manjine imaju svoga predstavnika u Savjetu za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
Izmjenama Ustava Republike Hrvatske u preambuli su navedene sve nacionalne manjine među kojima i Makedonci.